Zamisli ovo.
Subota je ujutru. Nisi se još ni razbudila kako treba, a već čuješ mališane kako lupaju vratima od ormara. Traže igračke. Sedaš za sto, uzimaš gutljaj kafe i vidiš ga kako sedi na podu i slaže autiće.
I onda ti sine ideja: “Sad ću da probam da ubacim srpski… ali ovako, iz igre.
Hej, zamisli da smo u Srbiji…”
Prilaziš i šapneš:
„Ej, zamisli da smo sad u Beogradu. Na semaforu. A ti si taksista!“
On se nasmeje.
„Staješ, i neko ti kaže: Dobar dan, vozaču! Vozite me do zoološkog vrta. Šta kažeš ti?“
Gleda te malo zbunjeno, pa klimne glavom i kaže:
„U redu! Sedite!“ (pola na srpskom, pola na nemačkom , ali ti vidiš da se uključio)
I nastavite.
„Koliko košta vožnja?“
„Tri… eee… dinara!“
I kikoće se.
Ovako srpski ulazi u glavu kroz igru i maštu.
Deca obožavaju da se pretvaraju, da budu neko drugi, da izmišljaju svetove.
Zato:
Ne pričajte o srpskom, igrajte se na srpskom.
U igri nema „reci kako se kaže“.
Samo vičeš:
„Pazi! Policija! Kako kažeš: STANI!?“
I on iz sve snage:
„Staniiiiii!“
I pada na pod kao da je uhapšen.
I eto ti, ceo glagol u rečenici. Bez da si pitala.
Evo nekoliko primera koje možeš da isprobaš već danas:
1. Igrajte se prodavnice
„Dobar dan! Šta želite da kupite?“
„Želim hleb, mleko, sir!“
„Koliko košta?“
„Sto dinara!“
Napravite cedulje, nacrtajte novac, neka dete bude i kupac i prodavac.
2. Igraj „lekar“
„Šta te boli?“
„Uvo!“
„Aha! Biće injekcija!“
„Neee!“
Deca obožavaju da budu doktori, a ti si pacijent koji mora da objašnjava šta ga boli, naravno, na srpskom.
3. Crtajte i imenujte
Sednite zajedno i crtajte kuću.
Ti kažeš: „Ovo je prozor.“
Onda ga zamoliš: „Nacrtaj vrata.“
On kaže: „Vrata.“
I smeška se, jer je uspeo.
Deca ne beže od srpskog, beže od pritiska. Ako je srpski mesto igre, smeha i bliskosti dete ga traži I želi. Ako je srpski mesto ispravki, zahteva i „reci lepo“, dete ga izbegava.
Zato, ne traži savršenost, traži kontakt, povezanost i zabavu.
I znaš šta? Tebi ne treba ceo sat. Treba ti 10 minuta.
10 minuta dnevno neke vaše igre, ali isključivo na srpskom.
Zamisli da je to vaše „tajno jezičko ostrvo“.
S vremenom, dete će znati:
– u ovom prostoru govori se samo srpski
– ovde se niko ne ljuti ako pogrešim
– ovde sam ja smešan, kreativan i uspešan
A jezik koji ti daje taj osećaj ostaje zauvek.